beats by dre cheap

Ljudi su gradovi, samo ako umiješ

Vjerujem u horoskop. Svakog jutra, uz prvu jutarnju kafu, otvorim dnevne listove koji imaju horoskop i bacim oko na današnji dan. Kad kažem da vjerujem u horoskop, ne mislim doslovno da će mi se svaki dan osvariti ono što piše u tih par rečenica, ali da ima ima nešto u rasporedu zvijezda kojima se divim i oduvijek brojim dok se šetam, vjerujem. Vjerujem da čovjek koji se divi nebu i broji zvijezde ne može biti loš čovjek. Imala sam tu naviku, dok sam živjela u kući svojih roditelja, da svako veče, po završetku dana, kad god i u koje god doba došla kući, sjednem na prozor svoje sobe. U tim nekim, samo mojim momentima, znala sam bezbroj puta zamišljati kako je to bilo kad su ljudi bili sretni od same pomisli da je noć vedra i puna zvijezda. Kad nije bilo ništa drugo što bi ljudima odvraćalo pažnju od te čarbne predstave na nebu. Umjesto da idu u pozorište, kino, ili na koncert, gledali bi raspored zvijezda na nebu. Uvijek sam zamišljala da su ljudi tada bili puno sretniji, voljiviji. Zamišljala bih da je zagrljaj ispod te nebeske predstave bio nešto što se pamtilo zauvijek. Sve moje tajne, svi moji mali i veliki problemi, sve je izgledao tako malo i beznačajno svakog puta kada bih počela da brojim zvijezde. Bila je to moja tajna. Moj zavšetak dana. Kad si poput mene, zaljubljen u nebo, pa i onda kad je najveće nevrijeme, kad brojiš zvijezde, fotkaš mjesec simpatiji koja ti crta osnijehe svaki dan, najčešće zvučiš poput ludaka. Neozbiljnog. Nezrelog. Pomalo luckastog. Jer pobogu ženo u trideset i trećoj godini, kako to misliš želiš nekog da s tobom broji zvijezde? Na prvi pogled zaljubim se samo u gradove. Moj kofer je dio moje kućne liste. Moj kofer ima posebno mjesto u mom stanu. Moj kofer se pažljivo pakuje danima bez obzira gdje putujem i koliko dugo će trajati moje putovanje. Moje bogatstvo se mjeri gradovima koje sam udahnula. Ulicama kojim sam prošetala svoje najdraže cipelice. Rijekama i morima u koje sam morala zagaziti i na najnižim temperaturama dok sam grizla usne od hladnoće. Poslanim razgednicama. Magnetićima koje slažem po svom frižideru. Kupljenim slikama od uličnih prodavača koje redam po zidovima svog dnevnog boravka.. Pariz. London. Amsterdam. Bern. Madrid. Moskva. Jednom me jedan moj prijatelj pitao šta je to toliko uzbudljivo kod mojih putovanja? Slagalica, rekla sam tad. Ja sam ti jedna velika slagalica. Znaš one slagalice od kojih te najčešće zaboli glava jer imaju nekoliko stotina komada koje moraš da složiš. E ta slagalica.Boriš se s njom satima, danima, nekad i mjesecima. To sam ti ja. Sva moja putovanja su sitni mali dijelovi te slagalice. Sve one slike koje su duboko urezane u zjenice. Zato volim gradove. Zato još uvijek nisam kupila sušilicu. Ili TV. Ili lustere. Jer ne mogu odoljeti pakovanju kofera. „Koji ćeš sutra biti grad?“ „Pariz (jer igra PSG)“ „Jedva čekam“ „Ali pazi, to znači da moramo ljubovati čitav dan. I da moram obući svoju najdražu haljinu u volane!“ „Dogovoreno!“ Knjige su ljudi, samo ako znaš da pažljivo čitaš. Pjesme su ljudi, samo ako znaš da pažljivo slušaš. Zato se najčešće zaljubim u knjigu. Tu istu knjigu onda noćima ne ispuštam iz ruku, pa čak ni dok spavam. Koliko puta sam samo zaspala grleći tih nekoliko stotina ispisanih stranica. Ili pak stavljajući je pod jastuk da mi bude blizu kad otvorim oči. Moji najdraži razgovori su se uvijek vodili knjigama i muzikom. Dobro i ponekom fotkom mjesečine koju bih uhvatila dok se vraćam kući. Ljudi su timovi za koje iz sveg srca navijaš. Grb u koji se kuneš, koji tetoviraš. Utakmica po kojoj planiraš dan, koju ne propuštaš. Dres za koji štediš novac čitavu sezonu jer upravo taj dres može biti pobjednički. I moraš ga imati. Pa i sve ako nisi te sezone dobar, nema veze, predeveraš. Progutaš. Kriviš trenera. Odbranu. Ali i dalje voliš. Navijaš. Iz petnih žila. Najglasnije što možeš. I nema veze što te nazivaju ludakom dok god imaš nekog ko jedva čeka da padne noć kako bi s tobom brojao zvijezde. I nema veze ako ti kažu da si nezrela i neozbiljna za svoje 33 godine dok god imaš nekog s kim su ti razgovori knjige i muzika. I nema veze ako te okarakteršu kao luckastu dok god imaš nekog za koga iz sveg srca navijaš. Jer nema ljepših 15 minuta poluvremena od onig kad tvoj tim vodi. Čiji ste vi Real Madrid danas?

Papir trpi sve [BlogPost] via @Demirovickaa
http://papirtrpisve.blogger.ba
31/10/2018 12:09