beats by dre cheap

Kafa sa Eminom

Šta je potrebno da ti napišeš knjigu? Kucaća mašina za početak. Molim? Kakva sad kucaća mašina? Prava kucaća mašina. Sa trakom. Znaš valjda kako izgleda kucaća mašina. (Prednost prepirke sa mladjima od sebe uvijek je bila u tome što bih svaku završila sa rečenicom „Daj bolan šta ti znaš, ti kad si se rodio ja sam već znala ćirilicu“. Jest da bi mi tu bio kraj, ali bih izvukla pobjedu svakog puta). Znam kako izgleda kucaća mašina, nisam idiot. I gdje planiraš naći kucaću mašinu? Za sad ne misim ništa objavljivati. Jednom. Možda. Kad za to dođe vrijeme. Ako ikad i dođe. Sve što pišem stavim u taj jedan folder koji sam nazvala Mi, ljudi sa ožiljcima. Oduvijek vučem tu svoju seharu pod istim imenom. Sa računara na laptop, sa laptopa na računar. I tako u krug. Sve moje pokretnine stanu u jedan folder. I u ugradbeni plakar (u kojem sam neki dan prebrojala 48 košulja i blizu 60 pari cipela). Ali o tome nekom drugom prilikom. Valjda su ožiljci nešto s čim sam rasla otkako znam za sebe. Taj jedan pogotovo, zbog kojeg su ljudi uvijek osjećali nelagodu kad bih se rukovala s njima. Ja, s druge strane, nikad nisam poznavala život bez ožiljaka, pa nisam shvatala nelagodu sagovornika. Nikad nisam poželjela život bez ožiljaka. Uvijek su me ožiljci podsjećali koliko se moj život razlikuje od ostalih. Bio je to nakit koji sam uvijek nosila sa sobom, u svakoj prilici. Unazad godinu dana bogatija sam za još jedan. Taj još uvijek zaboli na promjenu vremena. Toliko da stisem zube. Toliko da pomislim „Živa sam!“ S kim brojiš svoje ožiljke? Da, tebe pitam. Pred kim se svučeš do kosti? Ko se skine ipred tebe bez straha šta ćeš da pomisliš kad ugledaš te iste ožiljke s druge strane? Kome milujete ruke dok vam priča o svojim ožiljcima? Ko vas grli dok ćutite o isim tim ožiljcima? S kim palite cgare, jednu za drugom, dok gutate sve one stvari koje i dan danas bole na promjenu vremena, bez obzira koliko vremena prošlo? I ko vam je rekao da se ćutanjem ne vode razgovori? Ko vam je rekao da manje boli samo zato što je od tad prošlo vremena za dva života? Ko vam je rekao da zagrljaj, isprepletene ruke, pune pepeljare i tišina ne govore? Ne pričaju priče? Ne pišu priče? Za koga se svako jutro spremate? Koliko ljudi dnevno pohvali vaš izgled? Koliko haljina imate? Cipela? Koliko vremena je ujutro potrebno da postignete svoj savršen odraz u ogledalu. Koliko filtera je dovoljno za selfie koji ćete objaviti? Koliko ožiljaka imate? Pred kim ih pokazujete? Ko ih dodiruje tako da ne boli? Kafa sa Eminom je lijek za svaki moj ožiljak. Toliko da razmišljam da ovaj dugogodišnji folder nazovem upravo tako. Kafa sa Eminom. Dođe kao neka nedeljna tv emisija na lokalnoj televiziji (oprosti djevojko, znam da si ti rođenda za druženje sa selebritijima). Ima tih ljudi, poput Emine, koji ožiljke nose sa osmijom. Ima tih ljudi koji se, poput Emine, nikad ne žale. Ima tih ljudi, poput Emine, koji vam problem ispričaju onda kada ga riješe, jer Bože moj, tako to treba. Ima tih ljudi, poput Emine, koji su svjedoci svakog vašeg ožiljka. Malog. Velikog. Onog što boli. Onog na koji se možete smijat danima. Ima tih ljudi, poput Emine, koji u svojim ožiljcima nose teret težak stotinu života. Ima tih ljudi, poput Emine, koje ožiljci bole svake godine u isto vrijeme. Na isti datum. Toliko da se pretvore u ranu. Takvi ožiljci nikad ne zarastaju. Takvi ožiljci mijenjaju život iz korjena. Ima tih tišina koje vrijede od hiljadu riječi. Ima tih kafa koje se piju u tišini. Ima tih razgovora koji se vode očima, isprepletenim rukama, punim pepeljarama. Ima tih ljudi koji vam uđu u život da bih vam ožiljke pretvorili u priče. Ima tih ljudi koji vam uđu u život pa zbog njih ponovo počnete da pišete te iste priče. I razmišljate o kucaćoj mašini. Jer eto možda je došlo vrijeme, ko bi ga znao? A uvijek možete da uradite tetovažu. Da odvučete pažnju sa ožiljaka. Kupite novu haljinu u Zari. I lakirane cipelice koje savršeno idu uz tu haljinu. Filter već imate. Jer pobogu luda ženo, ko bi još brojao ožiljke kad je lakše brojati lajkove.

Papir trpi sve [BlogPost] via @Demirovickaa
http://papirtrpisve.blogger.ba
07/11/2018 10:37